Thursday, 2024-03-28, 2:49 AM
Welcome user | RSS
 

Main | Blog | Registration | Login
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 614

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Main » 2011 » March » 14 » Knjiga "TOMA" autor Živko M.Bojanić-3.deo
2:55 PM
Knjiga "TOMA" autor Živko M.Bojanić-3.deo
                                 
                                         -VINO I PESMA- 

Kada je prve kafanske ispite,iako početnik,položio sa „odličnim",došli su na red i ozbiljniji angažmani.Početkom šezdesetih,sa već četvorogodišnjim kafanskim stažom,još nedovoljno poznat i priznat,Toma Zdravković je dobio angažman u tuzlanskom hotelu „Bristol".Klasika za to vreme.Stan i hrana u hotelu,ne baš velika plata i svako veče nastup.Bio je zadovoljan.
„I tada se u meni,dole u najintimnijim delovima duše javila iskonska želja da iskažem svoje lično osećanje.Naravno kroz pesmu i melodiju.S obzirom da nisam bio muzički školovan,krao sam vreme kada je klavir u uglu bio slobodan da prebiram po crno-belim dirkama i onako,za svoju dušu,da pokušam da u pesmu pretočim vlastita osećanja.Prebirao sam po dirkama posle fajronta kada su pravi svirci već uveliko počivali,iako sam u to vreme jedva znao da podignem poklopac pianina"-kasnije je govorio o pionirskim koracima u komponovanju jedan od najvećih boema jugoslovenske scene,harizmatični ali samouki momak iz Pečenjevaca kod Leskovca.
„Bio sam uporan kao mazga.Uživao sam u svakom i najmanjem uspehu.Sanjao sam otvorenih očiju,a nisam imao hrabrosti da svoju strogo čuvanu tajnu otkrijem kolegama iz orkestra.Onda su prvo moje umotvorine počeli da slušaju sobarice i čistačice iz hotela.Zapanjio sam se,ali me to nije nateralo da se do kraja „otvorim",to što su one javno hvalile moje pesme.Kada sam se ipak osmelio i pijanisti pokazao svoju prvu pesmu,sećam se to je bila „Anđela",nisam ni sumnjao da će moji drugari od toga napraviti šalu.Kada su hteli da se zezaju tražili su od mene da pevam „Anđelu".U početku nisam shvatio igru,i pevao sam kao lud.Tek kasnije sam uvideo da su se oni samo dobro zabavljali...Moja prva ljubav koja je ušla u pesmu je završila neslavno.Ja sam obeshrabren izgubio i ono malo samopouzdanja,ali bez novog pokušaja da ponudim neku svoju pesmu"
„Bilo je to vreme kada su bili popularni Modunjo,Mario Lanca,Toni Dolar.Skidao sam njihove hitove i zarađivao za hleb".
''U Tuzli sam upoznao svoju prvu veliku ljubav. Zvala se Slavica. Bila je iz Travnika, igrala je rukomet. Umrla je sa 20 godina. Ja nisam stigao ni da joj dođem na sahranu.''
Umrla je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svežu humku, tek da položim buket belih ruža. Sedam - osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pevao pesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života''...
„Majko draga uberi mi buket belih ruža
zavi ruže,divno cveće u maramu crnu
da odnesem svojoj dragoj pokraj odra njenog
da poljubim usne njene,mrtve,potamnele"
''Izveo sam je na koncertu u Travniku. Tada i nikada više. Pomenuo sam svoju ljubav koja je sahranjena baš tu u Travniku. Rekao sam i njeno ime. Plakao sam ja, plakala je cela sala. To nije bio koncert, već opelo.''


''A bila je plava sa kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, sa dugim nogama u plavim farmericama, izgledala je kao prava ''baba roga''. To kad kažem, mislim na nešto najbolje, što sam do tada video u životu. Kao kad neko kaže -strašno- a misli najbolje. Tako sam ja za lepoticu govorio -baba roga-.''

Slavica i Toma su se voleli do bola. Baš tako, voleli i svađali, ali nisu mogli jedno bez drugog. Prva velika ljubav Tome Zdravkovića. On je bio stariji godinu dana.
''Bio je to zanos mladosti. Rastanci i pomirenja su se smenjivali. Ja nisam mogao bez nje, ona bez mene. Dešavalo se i to da je u besu pošaljem kod njenih u Travnik. Ona se posle samo dan-dva vraćala u Tuzlu. Otišli smo iz hotela, iznajmili sobicu i bili beskrajno srećni. Opet zajedno.''


Kada je ostao bez angažmana u Tuzli, sa koferom i dva-tri odela, ona samo sa ženskom tašnom na ramenu, Toma i Slavica su krenuli u Novi Sad. Počele su patnje. Angažman nije donosio dovoljno novca za život i Slavica se vratila kući u Travnik. Toma je preko Novog Sada i Beograda najzad stigao do ''zlatne gaže'' na Svetom Stefanu. Tamo ga je zatekao telegram da je njegova Slavica na samrtničkom odru. Opaka bolest u 20. godini je prekinula život devojci koja nikada nije prebolela velikog šarmera i kralja kafane.

''Posle sam tek saznao da je za mesec dana koliko je ležala u bolnici u Sarajevu stalno insistirala da me pronađu. To joj je bila poslednja želja. Kako su me pronašli na Svetom Stefanu, nikada mi nije bilo jasno, jer sam se u to vreme stalno seljakao..''
Slavica je bila njegova velika patnja.Bol koji nije nestajao.Tuga koje se nije mogla lečiti vremenom.
„Bol sam nekako lečio pevanjem,ili sam se tako samo zavaravao i pravio pred prijateljima,stalnim druženjem sa ljudima,pesmom,nesposoban i uplašen da ostanem sam.Sobu u hotelu koja mi je „formacijski pripadala"danima nisam koristio.Danju bih lutao Novim Sadom,noću bih nastupao,a ono kratko vreme između noći i jutra,koristio sam da usavršim svoje sviranje na klaviru".
Slavica je stalno bila tu.Nažalost,ne kraj njega,već u njemu.Čovek koji je tek zakoračio u treću deceniju i koji je bio sazdan od najemotivnijih nota života,patio je u sebi i trudio se da to niko ne vidi.
Ipak život je tekao dalje.Bez Slavice i istinske radosti.Imao je 21 godinu i ništa više.Ni pesma nije mogla da pomogne.
Kada je već imao svojih 10-ak pesama potpisao je ekskluzivni ugovor sa „Diskotonom"
-„Sanjao sam veliku scenu,društvo najboljih koji su se pojavljivali na televiziji,ali sam i posle toga ostao kafanski pevač"
Toma Zdravković je u sebi probudio talenat za stih i kompoziciju,ali još nije muzički sazreo da sve to sam bez pomoći pretoči u note.
„Po celu noć sam pevušio neku melodiju,koja mi je ušla u uvo da je ne bih zaboravio.Sa tekstovima je bilo lakše.Uzimao sam olovku u ruke i onako „iz prve"zapisivao stihove".
U proleće 1962 nastupao je u „Metropolu".Tu je počela nova Tomina ljubav koja je takođe,nažalost,ostala bez hepienda.Zaljubio se,a i ona u njega,u maloletnu kćerku bračnog para iz orkestra s kojim je nastupao.Kovali su planove kako da pobegnu i stupe u brak,ali je lukava majka smislila protivplan da maloletnu jedinicu odvoji od kafanskog pevača.
„Nagovorila me je da „kao"izađem sa drugom,kako bi Ruška,ljubomorna,prekinula tu neperspektivnu vezu.Ja sam pomislio samo da smirim trenutnu situaciju,a onda ćemo nas dvoje već da smislimo kako da pobegnemo i daleko od oca i majke stanemo prd oltar.Nažalost,to Ruška nije mogla da shvati".
„Povređena i uvređena odbila je da prihvati bilo kakvo objašnjenje.Kasnije se udala i otišla u Italiju,a ja sam zahvaljujući novom,bolnom ljubavnom promašaju,kasnije će se ispostaviti,napisao jedan od svojih najlepših hitova".
Tako je jedne noći,u jednom dahu u Skadarliji nastala"Ciganka",jer su Ruška i njegovi drugari,njeni roditelji bili Romi.
„Što je tužna tako ova noć
jedna žena nanese mi bol
pa sad lutam ulicama sam
svaku krčmu sve cigane znam
kad sviraju ublaže mi bol
kad prestanu ja pričam o njoj
Idite svi,dovraga sve
Plačem al nema nje"
„Pesma je odmah ušla u uho i srca kafanskih posetilaca.Prvi put sam je izveo iste noći kad je nastala,u „Gradskom podrumu"
„Svima sam pričao da je Ruška glavni lik.I ona je ponekad navraćala u „Gradski podrum",ali mi nikada nije poverovala da je pesma baš njoj posvećena"
„Ciganka" je postala slavna.Pevali su je i po drugim lokalima širom Jugoslavije.
„Kada sam 1963 snimio prvu ploču sa četiri kompozicije,"Ciganka" nije prošla.Godinama tu pesmu,koja će kasnije postati veliki hit,niko nije hteo.Zanimljivo je da mi je kasnije aranžman za tu pesmu napravio niko drugi nego Ruškin otac Žika Genče,i to u njihovom stanu,u Cvijićevoj ulici.Zajedno smo je pripremili Žika,njegova supruga i pevačica Rada,u tom stanu,dok je u drugoj sobi bila ona-Ruška,draga moja velika ljubav koja se kao i prva završila,onako kako samk ja to najmanje želeo"
„Ciganka" je snimljena kasnije na prvoj ploči kod nas na kojoj je jedan pevač imao svoje četiri kompozicije.
„Ciganka" je probila led,meni je otvorila vrata na putu do toliko željenog prodora u sami vrh.Najzad sam iz kafane prešao na estradu,punih trinaest godina nakon što sam počeo da pevam.Sada sam bio u društvu sa Duškom Jakšićem,Oliverom Marković,Slavkom Perovićam,Đorđem Marjanovićem,Cunetom...Bio sam prvi pevač koji je pomirio do tada nepomirljivu razliku između zabavne i narodne muzike.Ja sam oduvek hteo da budem pevač zabavnih pesama.Hteo sam da učestvujem na Spltskom festivalu,iz „Jugotona" su insistirali da pevam na Ilidži.Tamo kraj Sarajeva,gde je dušu ispustila moja Slavica sa pesmom Blagoja Košanina „odlazi,odlazi"osvajam drugu nagradu.Bilo je to zlatno vreme kada su moje pesme „Ciganka" i „Odlazi,odlazi" bili hitovi velike Jugoslavije.
Toma Zdravković je postao zvezda ali je ostao veran kafani.Novi angažman u Zrenjaninu i nova velika ljubav.Po prvi put u gotovo neverovatnoj ljubavnoj priči,posle samo sat,dva poznanstva,staje na ludi kamen.Sa Olgicom,lokalnom lepoticom,koja je pre toga bila devojka tada veoma popularnog fudbalera Radoslava Bečejca,dobio je i prvo dete-kćerku Žaklinu.
-Zašto Žaklina?Te 1963. godine ubijen je predsednik SAD,Džon Kenedi,koga sam mnogo voleo.Zato sam svom prvom detetu dao ime po ženi pokojnog Kenedija.
Ljubav i brak su međutim,kratko trajali.Tomina osetljivost,i kako je sam govorio,bezraložna ljubomora uništili su ljubav i sve što je vezivalo ovo dvoje ljudi.Jedan kratak susret Olgice i fudbalera Bečejca,bio je dovoljan razlog za rastavu.
-Bio sam mlad,kao kafanski pevač bez svetle budućnosti,nisam imao potrebnu sigurnost.Kafanskog pevača uvek neko pređe.Ili sam sebe upropasti.Nema kuće,nema dom,nema stalan posao,to je čovek niže vrste.Bar je tako bilo u ono vreme.I od komarca sam pravio magarca.A najveći magarac sam i ispao ja".
Zanimljiva je ljubavna storija između Tome i Olgice,koja je na žalost,kratko trajala.
„Bio je to slučajan,ali sudbinski susret.Sreli smo se u podne ispred hotela u Zrenjaninu gde sam pevao.Razmenili smo poglede,ali je ona ostala u meni celog tog dana.Na moju neizmernu sreću,Olgica je iste večeri došla u hotel i preko zajedničke poznanice je htela da se upozna samnom.Nisam shvatao tu liniju sudbine,a verovatno nisam ni hteo da mnogo o tome razmišljam.Iste večeri kada sam je pratio kući,u želji da izbegnemo njenog starog oca koji ju je čekao pred kućom,odlučili smo da se uzmemo.Njeni roditelji to nisu odobravali,ali nisu mogli uticati na našu odluku.Kasnije je došla i Žaklina ali i nesrećan kraj naše ljubavi".
„Želeo sam dom,porodicu,da dete bude pored mene,a moja užasna i potpuno idiotska ljubomora sve je pokvarila"-pričao je mnogo kasnije Toma Zdravković.
Žaklina je odrasla sa majkom,bakom i dekom u Puli,a kasnije se udala i živi u Holandiji.
Tomu Zdravkovića nije htelo jedno mesto.Često je menjao gradove i lokale.Najčešće se zadržavao po nekoliko meseci,zaljubljen je ostajao u jednom gradu najviše godinu-dve.Lutao je i tražio sreću,ali i zeleno svetlo do velike scene.
Tako je sredinom šezdesetih odlučio da se na duže vreme skrasi u Beogradu.Glavni grad je pružao najviše mogućnosti za potpunu afirmaciju,ali su primanja bila manja,a život skuplji.Ipak doneo je čvrstu i konačnu odluku:
-Ako želim u vrh,moram da se vratim u Beograd.
„Dobio sam angažman u „Gradskom podrumu".Plata nije bila velika,ali je bakšiš pokrivao razliku.U to vreme to je bilo „in" mesto za sve one kojima je noć za provod kratka."Gradski podrum" koji se nalazio u najstrožem delu grada(Dom sindikata),jedini je radio do četiri ujutro"
Iako je već stekao prve poene popularnosti,bio je samo odličan kafanski pevač.
„Kafana i ništa više.Oko mene mali milion zvezda,svako ima svoju ploču,šou na TV,svoj prostor u medijima...a ja sam trunuo noćima u „podrumu".Nije me zadovoljavalo to što su me svi hvalili.Hteo sam gore,na vrh,na mesto koje mi je,to sam i osećao,i pripadalo.
Film njegovih nada se nije vrteo u pravcu koji je želeo i zamišljao,ali je zauvek odlučio-iz Beograda ne idem.
Iznajmio je stan u blizini,u ulici Braće Nedića broj 12.
Views: 1012 | Added by: radule | Rating: 3.0/2
Total comments: 0
Search

Calendar
«  March 2011  »
SuMoTuWeThFrSa
  12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Entries archive

free counters

TOMA ZDRAVKOVIC

LEGENDA NARODNE MUZIKE